|
|||
Opis: Otac Miladin, sa crkvenjakom Savom...
Kroz selo je "prostrujila" vest - Paroh beodranski, Otac Miladin, ide na novu dužnost, a "dibi drugdi" neg' u Aranđelovac ( i predhodni Otac Mićo je tamo otiš'o, pa vele, da je i ovog "povuko" odande... ). Priča se, al' još nije "cigurno", da "nov" dolazi iz Sanada... Kao i predhodni Otac Mićo, nedostajaće nam i Otac Miladin, al' nam je "dika", da su obojica otišli u nove, "jače" Parohije, te će i nas tamo dostojno predstavljati...
Kad' je 1999 godine, "došo za Paroha beodranskog", vernici, domaćini su se organizovali, upregli konje u karuca, "popeli" Oca Miladina i "teraj" po celom selu - "da čovek upozna Parohiju". Naravno, doček "usvaku" kuću je na brzinu spremljen "uprednju" sobu, uz posluženje i obaveznu "domaću" rakiju il' vino. "Trajalo" je to "celi" dan i u jednom momentu, Otac Miladin uze čašu, poklopi je dlanom i veli:A ne, hvala lepo, ne bi više..., ja još nisam išo' rukama kući...
Sa drugog kraja "astala", pomalo već umoran "usled organizacije", Danilo Grujin ga "uteši":Ako Gospodine, daće Bog..., IĆETE...
 ... |
|
 |
 |
 |
 |
|
|