|
|||
Opis: Kako naslednik još "nejde nogom", a umorio se, deda i unuk "odmaradu" na prvu klupu "ispidkuće", na koju su naišli...
Verovatno jedan od najprirodnijih ljudskih odnosa je "izmed" dede i unuka. Kaže jedna izreka za to - ja izvećo, unuk nedovećo - pa smo potaman...
Živa Prša je im'o dva unuka, koja su na njegovu veliku žalost, "rasla u Brčko", no kad' "dođedu ugosti" bili su nerazdvojni, a kad' "odedu", deda je samo prič'o o zajedničkim "dogodovštinama". U jednom "kafanskom druženju", ispriča kako mu se baba "jedared za večerom zdravo" zabrinula, jer unuci samo "lebom mažedu" po tanjiru, a ništa "nejededu":A, ona nije ni znala, da smo se mi u Lovački - "najeli" ćevapčića...
 ... |
|
 |
 |
 |
 |
|
|