![]() |
|||

Opis: Stajsko đubre, "po švabski - u kocku slagano"...
Maltene "uSvako sevosko" domaćinstvo, negdi u vr' "avlije" se "lageruje" đubre ( u novije vreme, neki "kažedu" - kompost... ), koje se koristi za "đubrenje" njiva i "bašći"...
Ranije, kad' su "pavorska" kola na konjsku zapregu bila najveće prevozno sredstvo, đubre se češće "iznoslio uAtar" i to "uKraj" njive, pa se "uJesen " ponovo tovarilo i razbacivalo "prid" oranje...
Sam utovar je bila teška "rabota" i prvi predah je "bijo" put "odKuće doNjive". Čim se "iziđe" iz sela i u'vati "lenija", većina konja je tačno znala na koju njivu se ide, tako da im nije trebalo upra'ljanje, pa je to bila prilika da se "malko pridrema"...
Tako je jedan "odNaši" domaćina "uzPut" zasp'o i na njegovu nesreću, "to je primetijo" Gruja Gorušica - veliki "šeret sevoski". Dok su se zaprege "putom" mimoilazile, spretno je "iskočijo sas" njegovi' kola, izvuk'o vile pobodene "odozgorena uĐubre, odOtog" domaćina i "zaglavijo" i' skroz "naDno", a da to ovaj nije ni "primetijo"...
Kad' su konji stali "naNjivu", gazda i' je onako "bunovan", prvo "po propisu pokrijo sas pokrovcom, da ne ozebedu i uTim je spazijo" da - NEMA VILA...
Šta će sad', da se "od sramote" vraća u selo "sas" natovarenim đubretom - "poješće ga svet", ajd' "sas" rukama će - pa šta bude...
"Patijo se kav Hristos", šake male, pa je "ondak tovarijo" đubre "naGrudi" i tako istovar'o sve dok "pridKraj" posla nije "pod prstima osetijo sapište" od vila...
Naravno, obradov'o se nađenoj "alatki", barem je nije "izgubijo" kako je "pomislijo", al' uz koju cenu - sav se "učakljiv'o" od živinski', svinjski', konjski' i kravlji' "balega", a "koji mu je" to tako "napakov'o", mog'o je samo da "pritpostavi"...
... |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
![]() |
| Ova Slika dana, al': | ![]() |
|
|